U jutarnjim satima 31. listopada 1991. godine u grušku luku je uplovio Konvoj povratka, ljubavi, mira i slobode. Konvojem, kasnije nazvanim „Libertas“, koji je činilo 29 brodova i brodica predvođenih „Slavijom“, u potpuno okruženi Grad došlo je oko 800 njegovih štovatelja i prijatelja, među kojima veliki broj istaknutih osoba iz javnog i kulturnog života, prenoseći njegovom stanovništvu ljubav, solidarnost i riječi ohrabrenja cijele Hrvatske. Donoseći značajne količine humanitarne pomoći ublažili su problem ozbiljnog nedostatka osnovnih potrepština nužnih za preživljavanje građana i pomogli u uspostavljanju pouzdanog međunarodnog humanitarnog koridora kojim je nastavljena njena dostava iz svih dijelova svijeta. Nakon dolaska sudionika iz Zagreba Konvoj je 28. listopada 1991. krenuo iz Rijeke, gdje mu je priređen veličanstveni ispraćaj. Posebno svečano bilo je prilikom njegovog uplovljavanja u splitsku luku, gdje ga je došlo pozdraviti tridesetak tisuća ljudi. Tu su se Konvoju priključili predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Stjepan Mesić, predsjednik hrvatske Vlade Franjo Gregurić i brojni sudionici. Nakon isplovljavanja iz Korčule, u mljetskom kanalu Jugoslavenska ratna mornarica zaustavila je konvoj i zahtijevala njihov povratak ili da radi pregleda prođe već uobičajeni pregled u Zelenici. Poslije dužih pregovora brodovi su, zahvaljujući posredovanju Stipe Mesića, ipak propušteni u Dubrovnik i to tek pošto je pretres izvršen na mjestu zaustavljanja.
Iako Dubrovčanima nije upućen poziv da dođu na doček Konvoju, radi opasnosti od svakodnevnih topničkih napada, u gruškoj luci ga je dočekalo više tisuća oduševljenih građana. Okupljenom mnoštvu obratili su se predsjednik općinske Skupštine Petar Poljanić i Stipe Mesić. Istoga dana održana je sveta misa u dubrovačkoj Katedrali, koju je predvodio biskup dubrovački msgr. dr. Želimir Puljić, a okupljene vjernike je u ime sudionika Konvoja pozdravio Ivan Zvonimir Čičak. Potom je sudionicima priređen veličanstven skup ispred crkve sv. Vlaha. Okupljenim građanima predsjednik saveznog Predsjedništva Stjepan Mesić je između ostalog rekao: „Došli smo ovamo jer nismo mogli gledati da jedan Dubrovnik napadaju vukovi i hijene. Kao mjehur od sapunice raspast će se plan Slobodana Miloševića o Velikoj Srbiji. Donijeli smo pomoć, donijeli smo ohrabrenje, ali smo i mi ohrabreni što ste vi hrabri.“ .
Između brojnih umjetnika i istaknutih kulturnih djelatnika koji su došli Konvojem, potrebno je istaći nekolicinu njih na čelu s dr. Slobodanom Langom koji su ostali u Dubrovniku, uspostavili ured Konvoja „Libertas“ te organizirali opsežan humanitarni rad i kulturni život u Gradu.
Konvojem „Libertas“ iznova se pokušalo skrenuti pozornost svjetske javnosti na nužnost zaštite Dubrovnika i zaustaviti daljnje razaranje i pokušaje njegovog osvajanja koje su sustavno provodile srbijanske i crnogorske snage predvođene Jugoslavenskom narodnom armijom.
Svoje prave namjere jugovojska je pokazala neposredno nakon uplovljavanja Konvoja otvarajući minobacačku vatru po Gružu, kada je ozlijeđeno troje civila, a u popodnevnim satima gađani su Sustjepan i Lapad. Sutradan je uslijedio teški topnički napad na Babin Kuk u čijim su hotelima smještaj našli prognanici s privremeno okupiranih područja dubrovačke općine. O riješenosti agresora da osvoji Dubrovnik rječito govore i stalne uzbune, koje su radi opasnosti po živote ljudi, oglašavane svakodnevno od 1. do 4., te 6. i 8. studenoga. Svi ovi događaji bili su samo najava najtežih stradanja i razaranja koja će Grad doživjeti u studenom i prosincu 1991. godine.
