Studeni 1991.

U prvim danima studenoga 1991. godine potpuno okruženi Dubrovnik trpio je sve snažnije i razornije agresorske napade. Kada je, u večernjim satima 7. studenoga, od Vojno pomorskog sektora Boka, zaprimljena obavijest o uvođenju potpune pomorske blokade luka Dubrovnik i Slano, bilo je razvidno da se neprijatelj sprema poduzeti opsežna napadna djelovanja kako bi slomio obranu i prisilio Grad na predaju. Već sutradan, 8. studenoga, agresor je pokušao brzim prodorom ovladati prostorom Bosanke, ali su obrambene snage uspjele, uz velike gubitke, odbiti njegov napad.

Stoga, komandant 9. VPS Boka admiral Miodrag Jokić, 9. studenoga 1991., izdaje naređenje za napad u kome navodi: “Ovladati širim rejonom Dubrave i Rijeke Dubrovačke, izbiti na liniju Žarkovica– Srđ–Strinčjera–Graci–Komolac–Rijeka Dubrovačka i uspostaviti potpunu blokadu Dubrovnika s kopna i mora i primorati neprijatelja na predaju.” U zauzimanje platoa Srđa, neprijatelj je krenuo s prostora Žarkovice i Brgata, snagama 3/472. mtbr, ojačanog pripadnicima TO Herceg Novi i 16. odreda granične milicije, te potporom mornarice i avijacije.

I pored herojskog otpora branitelja, agresor je do večernjih sati 12. studenoga uspio ostvariti sve svoje ciljeve izuzev zauzimanja tvrđave na Srđu. O snazi obrane i težini borbi govori podatak da neprijatelj nije imao hrabrosti ući u praznu tvrđavu, iako su je branitelji bili primorani napustiti u vremenu od 13. do 15. studenoga. Prema po­dacima Medicinskog centra tijekom napada u studenom, kada je na Grad palo preko 6000 topničkih projektila, poginulo je 15 civilnih osoba i 23 branitelja, dok je teže i lakše ozlijeđeno više od 120 osoba. Od 9. studenoga u 7:26 sati do 15. studenog u 6:30, zbog siline napada, neprekidno je bio na snazi znak opće opasnosti.

Teški gubici u braniteljskim redovima i stradanja civilnog stanovništva, praćena su sustavnim razaranjem cjelokupnog gradskog područja. Iznova su rušeni hoteli, bolnica i stambeni objekti, a uz stotinjak zapaljenih plovila u potpu­nosti je izgorjela zgrada i skladišta gruške luke. Zabilježena su i do tad najteža razaranja pov­ijesne jezgre Grada. Oštećeni su gotovo svi važniji objekti, poput gradske luke i valobrana „Kaše“, tvrđave Sv. Ivana, Arsenala, gradskog zvonika, Straduna, franjevačkog i dominikanskog samostana, tvrđave Minčete, Vrata od Pila, kao i mnoge palače unutar zaštićene spomeničke cjeline.

Budući da su tijekom ovih napada svi dubrovački hoteli, u kojima su utočište našle brojne izbjeglice iz privremeno okupiranih dijelova Općine, pretrpjeli teška oštećenja, pojavio se i problem njihovog smještaja. Stoga je brodom „Slavija“ 14. studenoga, iz spaljene i porušene gruške luke, isplovilo više od 4000 žena, djece, starih i nemoćnih osoba, te ranjenika. U strahu za svoje živote Grad privremeno napuštaju i pripadnici promatračke misije EZ.

Ono što je i ovom prigodom potrebno istaći jest da je ovaj napad u studenom 1991. godine bio i jedini u kome je agresor koordinirano angažirao značajne pješačke, topničke, pomorske i zračne snage, kako bi slomio otpor branitelja i prisilio Dubrovnik na predaju.


Skip to content